LOVAČKOM ETIKOM DO IZBORA KALIBRA
Kod naših lovaca vrlo često se javlja dilema sa kojim kalibrom i kojim zrnom krenuti u lov na visoku divljač našeg podneblja. Ovu dilemu stvaraju i stalna prepucavanja u stručnoj literaturi i lovačkim glasilima o univerzalnom kalibru i naravno svako svog konja hvali i tako se neki favorizuju. I kod kalibara postoji „moda“ koja najviše zavisi od toga koja fabrika oružja ili municije se favorizuje na tržištu. Autor: Irmenji Ferenc
Prilikom prikazivanja ovih kalibara u zavisnosti od proizvođača pojavljuju se balistički podaci u veoma različitim mjernim jedinicama koje za našeg običnog lovca nisu uvijek sasvim jasni. To je najizraženije kod američkih kalibara koji su u zadnje vrijeme prodrli na naše tržište.
Zbog toga sam želio kroz ovaj članak da se zajednički podsjetimo na pravila visokog lova, izbor i učinak našeg oružja i municije a sve to na osnovu praktične primjene na našim terenima. Želim iznijeti svoja praktična iskustva iz tog domena, naravno ne sa tim ciljem da negiram naše vrsne balističare i njihova naučna prikazivanja, nego da pomognem našim lovcima da cijene svoje oružje ili da odaberu pravo za lov visoke divljači.
U poslijeratnom periodu ovaj problem je bio veoma jednostavan i uglavnom se sveo na jedini i najpopularniji kalibar 8x57 JS jer se do njega dolazilo najlakše, prepravljanjem popularnog M-48 za lovački karabin a i metaka je bilo dovoljno. To je bio veoma pouzdan kalibar za svu vrstu visoke divljači našeg podneblja, jeste da nije imao najbolju balističku putanju zrna na većim daljinama, ali sa korekcijom su prosječni strijelci postizali dobre rezultate.
Manji krug naših lovaca je koristio i evropske magnum kalibre kao što je 7x66 SE Von Hofe (7x75 R SE Von Hofe-za kombinovane puške), 6,5 x 68 (6,5x68R) i njegov „stariji brat“ 8x68 S, ali ovi kalibri i pored odličnih osobina nisu bili puno korišteni od naših lovaca, zbog toga što nismo imali ni oružje ni municiju za njih isto kao i kalibar 9,3x62 ; 9,3x64 i 9,3x74 R.
Međutim tržište je učinilo svoje i kod nas su se u zadnjih 10 godina pojavili američki kalibri kao 243 Winch (contra, 6,5x57), 270 Winch. (contra, 7x64), 30-06 (contra, 8x57) zatim 308 Winch koji su potisli evropske kalibre navedene u zagradi i to zbog velikog izbora oružja i zrna u tim kalibrima a naročito zbog jeftinog metka.
Pored standardnih kalibara su se pojavili i mali kalibri 5,6mm za lov srneće divljači kao što su 222 Rem. Magnum, 223 rem. 22-250 za nas poznatijih i brzo su osvojili naše lovce naročito cal. 223 Remington. Pojavili su se i za nas najpoznatiji Magnum kalibri 7mm Rem.Mag. 300 Winch.Mag. kao tzv. „Overkill“ kalibri (Sveubice) za jaču visoku divljač.
Na njemačkom govornom području se pojavio popularni kalibar 30 R Blasser čije dejstvo se mjeri sa 300 Winchester Magnum, zatim 6,5x65 i 6,5x65 R koji je po svemu sudeći zamjena za starijeg brata 6,5x68. Isto tako 6x62 FRERES i 6x62 R FRERES a od jačih kalibara 8x74R u tzv. KUPLAUF. Od američkih kalibara pojavio se 25-06 Rem 7-08 Rem i tzv. SCHORT Magnum kalibara 7x62,7mm i 270. Veliku popularnost su stekli tzv. LIGHT Magnum zrna od HORNADY, HIGH ENERGY od FEDERALA i HIGH VELOCITI od Remingtona.
Pojavom ovih novih kalibara je nastao pravi haos među našim lovcima. Počela je „Magnumomanija“, trka za univerzalnim kalibrom, pa kod imućnijih parola „za svaku divljač poseban kalibar“, „samo je Magnum puška“, „moj 223 Rem. obara i najvećeg vepra i jelena“ - dobro što nismo tu već ubrajali i slona ili Kafer-bivola. Naši lovci su blistali balističkim tabelama teorijama o kalibrima koji obaraju sve do hiljadu metara itd.
Puno lovaca se uhvatilo u ovu trku, pa su mijenjali ili zapostavili svoje dosadašnje „vjerne sluge“ puške sa po njima „prevaziđenim“ kalibrima, ubjeđivali i druge da to i oni učine jer je samo to ono pravo, a zapravo su zanemarivali praktičan lov, zakonske propise koji regulišu minimalni kalibar s kojim se može loviti određena visoka divljač pa čak i težinu zrna i pravila lova na visoku divljač i lovačku etiku. Zaboravili su praktične pretpostavke za uspješan pogodak i odstrel visoke divljači kao prirodnog blaga koja za nas prave lovce mora biti svetinja. Puno lovaca je promijenilo pušku a da svoje oružje i nisu upoznali i nisu stigli do toga da se uvjere o kvalitetu i učinak iste.
Jako je važno da lovac poznaje svoje oružje i njegove mogućnosti, zatim da ga opremi po svojim mogućnostima sa dobrim nosačima i optičkim nišanom, da se isti stručno montira na oružje, zatim da izabere pravo zrno i da se puška dobro upuca i kao najvažnije da on sam tu pušku proba na strelištu na raznim daljinama i sa mehaničkim i optičkim nišanom. Tako se najbolje upozna sa svojim oružjem i sa balističkim osobinama zrna a i sa svojim realnim lovno-streljačkim mogućnostima.
Pravi lovac na visoku divljač mora znati da se divljač visokog lova ne „ubija“ iz karabina nego se odstreljuje i lovište i divljač nisu poligon i meta za vježbanje, zato uvijek mora da poštuje staro lovačko pravilo, da se divljači mora približiti na pristojnu daljinu sa koje može da osmotri, da li je divljač za odstrel, da li je pozadina bezbjedna i u slučaju pogotka kao i eventualnog promašaja, da ocjeni svoje sposobnosti za dobar pogodak i ako su ovi uslovi ispunjeni da odstreli divljač sa jednim sigurnim pogotkom na dobro mjesto - u plećku.
Lovac je najbitniji faktor
Po mom mišljenju lovac je ipak najbitniji faktor za dobar pogodak. Lovac na visoku divljač treba da ima povjerenje u sebe i u svoje oružje, mora biti svjestan svojih sposobnosti, biti pripremljen i fizički i psihički da bi savladao brzu promjenu situacije i savladati tremu koja je sasvim normalna pojava i koje se ne treba stidjeti jer i u najvještijeg i iskusnog lovca pojava željene i tražene divljači mora proizvesti trenutno uzbuđenje ili radost, i zapravo tada treba djelovati mirno, koncentrisati se samo na divljač i na sebe. To je zapravo spoj divljači i lovca i oružja, i ako su ispunjeni svi prethodno navedeni uslovi tada treba prenijeti svojom čvrstom voljom zrno iz cijevi do tačke željenog pogotka na divljači povlačanjem obarača.
Ukoliko se lovac pridržava ovih pravila uspeh neće izostati, divljač neće biti ranjavana i puštena da propadne u teškim mukama zbog naše lakomislenosti ili grube greške a i izbjeći će se i nezgodan osjećaj promašaja i sve te propratne muke koje prate promašaj ili ranjavanje.
Naravno nemojmo zaboraviti da je lovački i promašiti, ali tada grešku treba da tražimo u sebi i da učimo na tome, a ne da pokušamo krivicu prebaciti na naše oružje ili na drugo lice. Zapravo prva i ostala lovačka i etička pravila treba da budu odlučujuća za izbor pravog kalibra, oružja i samog zrna ili kod poštovanja već postojećeg oružja.
Iz svog iskustva pošto sam ulovio veliki broj visoke divljači raznih vrsta i trofeja a najviše iz uzgojnog odstrela sa različitim kalibrima zaključio sam sljedeće.
Pored mojih pušaka kuglara zahvaljujući lovočuvarima i mojim prijateljima prilikom uzgojnog odstrela raznih vrsta divljači koristio sam svaki kalibar naveden u uvodnom dijelu (sem navedena tri kalibra 9,3mm) sa raznim vrstama zrna i uvjerio sam se da za odstrel srneće divljači odgovaraju svi navedeni kalibri od 5,6mm (naravno i drugi isti kalibri evropske proizvodnje koje nisam nabrojao npr. 5,6x50 itd.) ali se trebaju koristiti samo u lovu na srneću divljač, zbog male mase zrna. Iz ove grupe kalibara mi se najviše dopao 223 Rem. Zbog efikasnosti putanja zrna i ponašanja divljači nakon pogotka.
Iz grupe standardnih kalibara najviše koristim cal. 243 Winch. za srneću divljač, za lov dovokoze, muflona i jelena lopatara. Slobodno mogu reći da je to izmišljeno oružje za ravničarske terene u lovu na srneću divljač i dajem mu apsolutnu prevagu u odnosu na kalibre iz prethodne grupe a naročito zbog toga da u slučaju da naš ravničarski lovac u svom lovištu slučajno naiđe na divlju svinju sa preciznim pogotkom iz tog kalibra, divlja svinja se sa sigurnošću može odstrijeliti, što je veoma bitan momenat. Isto tako i vuk u planinskim lovištima.
Srneća divljač se može uspješno loviti i sa ostalim standardnim kalibrima i evropskim i američkim u kojim prilikama dajem prevagu težim zrnima (preko 10 grama) pošto ostave dovoljno energije u tijelu divljači a ne oštete toliko meso divljači kao lakša zrna u istim kalibrima. Isto se to odnosi i za teže magnume.
Jelenska divljač, divlje svinje uključujući i jačeg vepra, muflon, jelen lopatar, divokoza se sve uspješno lovi sa svim evropskim i američkim standardnim kalibrima (tu ne ubrajamo 243 W. od jelenske divljači i divljih svinja i medvjeda) a kod medvjeda izuzev 7x57 i 7x57 R pošto zakon ne dozvoljava. Isto tako i sa težim magnum kalibrima (7 Rem. Mag. 300 W.mag, 8x68 S).
Lično smatram da su ovi magnum kalibri prejaki za divljač našeg podneblja, naime na osnovu mog iskustva divljač pogođena na dobro mjesto iz ovih kalibara rijetko pada u vatri, uvijek ode nekoliko desetine metara od mjesta nastrijela, jer ih zrno tako probije ne ostavljajući svu svoju energiju u tijelu divljači. Sa istim pogodcima iz grupe standardnih kalibara se postiže u našim lovištima isti efekat, a u mojoj praksi je najviše divljači palo na mjestu baš od „prevaziđenog“ našeg 8x57 JS, zato i poštujem taj kalibar i vrlo rado lovim sa njime divlje svinje i jelensku divljač, pored mog 8x68 S.
Moj savjet našim lovcima je da poštuju svoje oružje koje imaju i pridržavanjem pravila kojih smo se malo podsjetili, postići će željene rezultate. A mlađim kolegama da izaberu jedan standardni kalibar, dobru montažu i optiku, jednu vrstu zrna, uz poštovanje lovačke etike i lova. Samo tako će doživjeti mnogo lijepih lovačkih doživljaja.
Autor: Irmenji Ferenc
Časopis Lorist, Novi Sad
