Štampa

ČUVAJMO TRADICIJU BOSANSKOHERCEGOVAČKOG LOVSTVA

Autor Administrator. Posted in LOV BiH

sokoBezbroj puta sam do sada slušao razna tumačenja šta je lov ? Definicija o lovu ima  bezbroj, ali ja imam svoju definiciju lova koju kroz višedecenijski period čuvaše moji preci a i ja jer me tako oni naučiše.S koljena na koljeno se u mojoj lovačkoj porodici zastupala teza da je to najljepša stvar na svijetu kojom su pojedinci privilegovani za razliku od drugih. Nebrojeno puta sam slušao priče od svojih starijih članova porodice i ostalih lovaca da je lov najljepša stvar na svijetu koju ljudi za ljude izmisliše u  davnoj prošlosti da bi se družili i lovom bavili.Za sve generacije koje su bile i kojih više nema i one mlade koji dolaze a žele  se baviti lovom je zajedničko, da lovci u sebi do kraja života nose  dvije stvari kojima sa ponose a to je smisao za druženjem i ljubav prema prirodi. Zbog ovoga lovci ne mogu da zamisle svijet bez lova i lovaca.Teško je nekom ko se ne bavi lovom dočarati sve ljepote što ih lovcu pruža lov,  jer to oni nisu osjetili pa zbog toga pojedinci u kasnim godinama izražavaju želju da se bave lovom.Starije generacije lovaca  od nas  su puno više radili na popularizaciji lova i hrabro branili lov i lovstvo ako bi neko pokušao da priča neragumentovano o  najljepšoj stvari na svijetu Mi smo sada u velikoj prednosti u odnosu na nekadašnje generacije lovaca, imamo literaturu,imamo medije,imamo sve ono što naši stariji nisu imali počevši  od siromaštva pisane riječi, nedostatka užbenika i literature . Današnje vrijeme i današnji zahtjevi  modernog i savremenog lovca obavezuju sva društva da moraju naći modus kako lovcima približiti sve ono što bi bilo od velike koristi u izgradnji profila modernog i savremenog lovca.Udžbenik uvaženog profesora Avde Sofradžije trebao je stručnjacima poslužiti  za potvrdu već poznatih činjenica i iskustava a mlađima da posluži kao štivo za pripremu lovačkog ispita i trasiranju puta ka savremenom lovcu.Udžbenik“ Lovna divljač“ je trebao da svim lovcima i onima koji žele da postanu lovci otvori oči o temeljnim načelima lova i lovstva. Ovo navodim samo da se svi zamislimo koliko je bilo potrebno truda rada i znanja da se izda udžbenik naš bosansko- hercegovački i taj udžbenik do danas nije našao svoje  pravo mjesto u BiH lovstvu.Imamo li mi pravo da se bahato i neodgovorno ponašamo prema dragocijenostima što nam u amanet ostavljaju eminentni stručnjaci i starije kolege lovci.Ne smije se zaboraviti da su prve pisane dokumente o našem lovstvu pisali drugi, Turski i Austrugarski autori putopisa.Vrijedne knjige naših autora Milana Kneževića , Ratka Kneževine,

Milorada Mijatovića , Steve Ćosovića, Živka Rapaića  su dale obilježje vremena u kome su one nastale.Najviše pisanih tragova o razvoju lovstva  u BiH napisano je u listu „Posavski lovac“ .Mi smo narod koji  djela svojih autora malo ili gotovo nikako ne cijenimo, jer smatramo za sve ono što nam ostaje u amanet od naših starijih da  je to bila njihova obaveza prema nama. Postavlja se pitanje kakva je naša obaveza prema mlađima, danas kad imamo na raspolaganju gotovo sve da lov promovišemo i baštinimo tradiciju lova u Bosni. Moramo se svi što više založiti da otrgnemo mnoge stvari od zaborava da se ne zaboravi prvi „Lovački kongres“ u Sarajevu koji je ozvaničio početak organizovanog lovstva BiH davne 1925 godine. Da se ne zaboravi da je Lovačko društvo „Sarajevo“ osnovano 1894 godine . Moramo spomenuti i to  da su postojali i da danas postoje tipični Bosanskohercegovački lovovi .Treba istaći da između velikog broja raznih načina lovova u Bosni izdvajaju se dva načina lova koji su smatra se  specijalno razvijena a to su“ Hajke na vuka i divlju svinju“ i Brakade na zeca i lisicu.Takođe se ne smije zaboraviti lov sa sokolom koji je obavljen u Bosni 1823. na posavskim poljima.Ne smije se zaboraviti da su se sokolovi gnijezdili u Bosni,  oko Prijedora, oko Bihaća  i Maglaja. Maglajski lovci su znali mnogo mjesta na Ozrenu gdje su se legli sokolovi i tu se najduže žadržao lov sokolima. Ove činjenice govore da nismo nikako smjeli dozvoliti da se ovaj način lova gotovo zaboravi i da sokolarstvo lov sokolima potpuno umre u Bosni. Davne 1931. godine je obavljen poslednji lov sokolima  od strane Edhem- bega Uzeirovića iz Maglaja.Ovo navedeno govori o tome da je lov u Bosni bio i ostao poznat i prepoznatljiv po svojoj autentičnosti . Niko nikada neće moći da izbriše tragove BiH lovstva, moramo baštiniti ono što je naše i po čemu smo bili i ostali prepoznatljivi. Pogledajmo kako drugi iz našeg okruženja sve čine da očuvaju  tradiciju lovstva. Sve snage se ujedinjuju za jednu ideju da se očuva tradicija. Primjera radi,  pri izradi udžbenika „Lovstvo“ u Hrvatskoj na jednom mjestu su i za jedan projekat radila su 34 eminentna stručnjaka i velika autoriteta lovstva u Hrvatskoj. Njima je mnogo lakše bilo pisati udžbenik lovstvo kad su imali na raspolaganju do tada napisanih oko tri stotine knjiga. Mi sve ovo nemamo, ali imamo ljude koji pokazuju volju i želju da se sačuvaju stari običaji i da se ide u korak sa ostalima ka  Evropskom lovstvu. Ovo samo pokazuje sa koliko se ozbiljnosti prilazi lovnom gazdovanju i lovnom turizmu koji su garant čvrstog oslonca razvitka zemlje.Moderno Evropsko lovstvo se temelji na znanju i edukaciji mladih generacija lovaca.Naš Savez i svi lovci moraju se uključiti u otklanjanju svih manjkavosti i nedostataka iz oblasti lovstva kako bi se približili  Evropskom lovstvu.Jedna od najbitnijih stvari je zaštita starina historijata BiH lovstva i poštovanje starina i novih naprednih ideja koje su nastale na temeljima naših starijih generacija lovaca po kojima je BiH lovstvo bilo prepoznatljivo.

Naša nastojanja da organizujemo okupljanje najstarijih lovačkih veterana na jednom mjestu bilo bi od velike koristi nama ,veteranima i Savezu.Može li iko zamisliti na jednom mjestu stotinjak lovačkih veterana sa stotinu raznih priča možda nekad ispričanih na mnogim mjestima a nikad zapisanih.Bezbroj puta su pojedinci zažalili što neke stvari nisu zapisali jer sve što se ne zapiše kratko traje. Može li iko zamisliti kako bi ovi veterani bili sretni kad dobiju plaketu “PONOSNI BOSANSKI LOVAC“.Bosna je zemlja ponosna na sve svoje iz raznih oblasti a mi lovci smo ponosni što smo bili i ostali dio historije BiH lovstva. Svaka lovačka priča ima svoju vrijednost i osobenost jer dolazi iz 100 udruženja iz bezbroj lovova a svi lovovi i sva udruženja imaju svoju prepoznativost i u lovovima i u mjestima gdje egzistiraju društva.Ovakvo okupljanje bi dalo mogučnost da lovački veterani otvore svoje duše i da iznesu svoje prijedloge i primjedbe na period u kome su oni lovili.Dobili bi svi zainteresovani moigućnost da čuju živu riječ bosanskih legendi. Riječi stari avdžija ostale bi u mislima  mladih lovaca i bila im vodilja u njihovoj lovačkoj karijeri. Mnogo bi nam njihovi prijedlozi i primjedbe koristile u narednom periodu da saznamo gdje se dosada griješilo i šta je dobro urađeno za dobrobit svih zaljubljenika u lov. Vrlo često smo svjedoci kako  pojedinci i na kojekakvim pijacama prodaju vrijedne lovačke trofeje oružje i opremu koja je u večini slučajeva ostala iza lovačkih legendi. Zaštitimo historijat BiH lovstva jer on nema cijenu da bi ga pojedinci licitirali i prodavali . Prodajom trofeja, opreme prodajemo historijat BiH lovstva na što nemamo nikakvo pravo. Divljač je uvijek bila društveno dobro koje nam je dato na korištenje da lovom obezbijedimo vrijedan trofej ali niko nam nije dao ovlaštenje da dar prirode i šume licitiramo na kojekakvim pijacama.Nemamo na to pravo jer naš trofej je od neprocijenjive vrijednosti i niko i nikada ih od pravih lovaca nije mogao otkupiti.Naš dar prirode moramo brižno čuvati i njegovati a na kraju lovačkog vijeka se  postarati da  naši trofeji ne budu predmet prodaje na kojekakvim pijacama.. Mnoge porodice poslije smrti svojih najbližih koji su se bavili lovom ne znajući šta če sa tim i ne znajuči kome da se obrate poklanjaju neprocijenjive lovačke vrijednosti ili prodaju uz simboična sredstva.Zar svaki lovački veteran ne bi bio sretan da zna još za života da če njegove trofeje opremu i oružje krasti vitrine saveza i spomen sobe sa imenima onih koji su to darovali svom Savezu.Zar bi za lovca bilo veče sreče kad zna da če poslije njegove smrti mladi godinama obilaziti spomen sobu i divit se legendama BiH lovstva. Vjerujemo da ima veliki broj onih koji bi odmah potpisali saglasnost da njihova lovačka ostavština krasi spomen sobu Saveza.Mišljenja smo da mi nismo toliko bogati da rasipamo trofeje opremu i drugo i da moramo bar pokušati da sačuvamo dio onoga što je obilježilo historijat BiH lovstva.Kakvu vrijednost ovo sve ima ako stoji negdje u nekoj sehari sobičku gdje mladi ne mogu da vide i da nešto nauče iz BiH lovstva.Niko od nas ne može ni zamisliti kakvog vrijednog starog oružja,odječe,pribora ima kod starih lovaca. Zamislite da na jednom mjestu napravimo izložbu starog lovačkog naoružanja i da to evidentiramo i pohranimo za generacije koje dolaze.Bosna je čudna zemlja ima sve što drugi nemaju  ali vrijednosti kojima se drugi diče i promovišu stidljivo čuva u svom zagrljaju. Gotovo svaki sledeći izdati udžbenik mora imati bar dio prosatora u kojem če se opisati historijat našeg lovstva.Upornim radom pa ako treba i  edukativnim putem svaki buduči lovac mora znati bar djelič historijata BiH lova.

Onaj ko zaboravi svoju prošlost neće imati lijepu budučnost. Otvorimo oči kolege lovci.

 

Iza ovog teksta , stoji grupa lovaca koji svojim angažmanom žele da lovstvo Bosne i Hercegovine dobije smjesto koje mu i pripada.

 

Alija Odobašić, Dženad Džino, Dedić Sanjin, Džino Senad, Zahirović Almir, Imamović Esad, Omeragić Esad, Zahirović Adem, Imamović Halil, Klepo Sead

Marketing 1

 

Google AdSense Module

 Ads