Štampa

Aktuelno - Hoće li nestati baraka iz naših lovišta

Autor Administrator. Posted in LOV BiH

barak1Uzgoj autohtone pasmine bosanski oštrodlaki gonič barak u 2010. godini, po evidenciji Rodovne knjige BKS-a, odnosno broj prijavljenih štenadi je u stagnaciji u odnosu na 2009. Ali i na 2008. godinu. Razlog za ovaj pad uzgoja sasvim sigurno leži u neravnopravnosti naših rodovnika sa rodovnicima izdavanim u susjednim zemljama, članicama FCI, što sa nama nije više ni „slučaj“.
Postoje pretpostavke da je potražnja za štencima baraka smanjena uslijed odredbi Zakona o lovstvu koji je boravak u lovištu, pa makar i sa namjerom obuke pasa, sveo praktično na samo nekoliko mjeseci a sav ostali boravak (izvođenje bređih ženki, mladih štenaca, obuka mladih pasa, kondicioni trening radi očuvanja zdravlja) Zakon o lovstvu sveo i „uputio“ na gatere, što u većini slučajeva nema veze sa logikom uzgoja.

Pored navedenih razloga, postoje i slučajevi prijave legala baraka u susjednim zemljama, odnosno savezima tih zemalja, što nam se može obiti o glavu ako uzgoj pasmine bude u većem broju nego kod nas a „dobronamjerni“ utjecajni kinolozi dođu na ideju da pasminu od FCI-ja zatraže u svoje vlasništvo. U tom slučaju bi Bosna i Hercegovina ostala bez jedine autohtone pasmine goniča. Za ovakvo stanje snose odgovornost i rukovodstva lovačkih društava koja se ne pojavljuju sa bilo kojim oblikom stimulansa za svoje lovce potencijalne vlasnike i uzgajivače pasmine. Mišljenja sam da bi Upravni odbor SLOuBiH-a trebalo sa provjerenim kinolozima i KK Barak takođe nešto uraditi i predložiti platformu Skupštini SLOuBiH-a na temelju koje bi se poduzele određene radnje i zadaci u lovačkim društvima s ciljem zaštite i uspješnije revitalizacije autohtone pasmine barak. 
U 2009. godini u Redovnu rodovnu knjigu prijavljeno je 196 štenaca baraka a u 2010. - 173 šteneta pasmine barak. Redovna rodovna knjiga relevantna je FCI-ju i u nju se upisuju samo psi sa svim poznatim precima. U „B“ rodovnoj knjizi takođe je upisan neznatan broj baraka (štenad bez poznatih svih predaka).
U 2008. godini, koja se može smatrati rekordnom, prijavljeno je preko 250 štenaca baraka u Redovnu rodovnu knjigu i baraci su bili drugi po uzgoju u BKS rodovnoj knjizi od svih
stalno priznatih pasmina FCI-ja, odmah iza posavskih goniča za prosječno jedno leglo.
Broj štenadi baraka registrovanih u drugim kinološkim savezima u BiH je daleko manji i može se okvirno i prosječno dodati 30-tak štenadi. Koliki se broj rodovnika izdaje izvan BiH od strane drugih nacionalnih kinoloških saveza susjednih zemalja, nama je nepoznato, ali je javna tajna da se čini.
Činjenice da su psi upisani u rodovne knjige drugih zemalja umjesto u našoj zemlji, naivno mogu izgledati bezopasne ali računajući na potencijalnu nedobronamjernost nekih kinoloških struktura, sasvim je moguće da se o baraku u FCI odluči drugačije i dodijeli „na brigu“ nekoj od stalnih članica.
Uostalom, niko nas u BiH nije ništa pitao ni oko podjele ostalih ex-Yu pasmina, pa tako standard posavskog goniča postade samo u vlasništvu HKS-a, nekadašnji yu-trobojni gonič i balkanski gonič postadoše vlasništvo ostatka JKS-a, odnosno KSS a jugoslavenski planinski gonič (nekadašnji alpinac) se preselio na Durmitor, u Crnu Goru.
Sve se to događalo a da kinologe iz BiH niko ništa nije pitao, bar nije javno. Ruku na srce, nismo se ni mi nešto pretrgli da tako ne bude, ali se zato jako čudimo i mnogo komentarišemo obično kada je kasno za sve, umjesto da djelujemo praktično.
Tendencija opadanja legala baraka u BiH i uzgoja je zabrinjavajuć a. S druge strane, popularnosti pasmine barak naprimjer u Srbiji je u porastu, pa tako i broj baraka u uzgoju.
Redžo Haskić, vođa uzgoja baraka .
izvor slobih.ba

Marketing 1

 

Google AdSense Module

 Ads