Štampa

DABAR SE USPJEŠNO VRATIO U BOSNU I HERCEGOVINU

Autor Administrator. Posted in LOV BiH

S ovih je područja nestao u drugoj polovici 19. stoljeća, zbog velikog izlova i potražnje za
njegovim krznom, ali i zbog bolesti. Njegovim povratkom željelo se obogatiti faunu i uključiti
u europski projekt vraćanja velikog glodavca na ranija staništa
dabarS ovih je područja nestao u drugoj polovici 19. stoljeća, zbog velikog izlova i potražnje za njegovim krznom, ali i zbog bolesti. Njegovim povratkom željelo se obogatiti faunu i uključiti u europski projekt vraćanja velikog glodavca na ranija staništa od čega oko 300.000 u Rusiji. U Hrvatsku je dabar ponovno naseljen od 1996. do 1998. godine. U Bosnu i Hercegovinu je u travnju 2005. pušteno 20 dabrova u rijeku Semešnicu u blizini Donjeg Vakufa, u sklopu projekta „Reintrodukcija dabra u Bosni i Hercegovini“.  Iako su dopremljeni iz njemačke pokrajine Hesen, bili su jako vitalni, a u rijeci Semešnici osjećali su se kao kod kuće. Daljnju brigu i čuvanje preuzelo je županijsko poduzeće šumarstva Srednjobosanske šume d.o.o. Prema vrijedećem Pravilniku o lovostaju, vrijeme zabranjenog lova (lovostaja) na novonaseljenog dabra traje od 1. siječnja do 1. prosinca.
IZGLED I OPIS
Dabar je najveći glodavac sjeverne polutke, masivne je i zdepaste građe, izvrstan plivač i ronilac, 
što mu omogućuje građa tijela. 
Dužina tijela dosegne do jednoga metra, visina u hrptu do 30 cm, a široki i plosnati rep dosegne također do jednoga 
metra. Odrasla jedinka teška je 20 – 30 kg. Tijelo je snažno, pogrbljeno u leđima. Trbuh je obješen, vrat kratak i debeo. Glava je straga široka i sužena, a prema naprijed završava kratkom i tupom njuškom. Noge su kratke i vrlo snažne, 
stražnje su malo duže od prednjih, a završavaju s pet prstiju. Prednje noge imaju snažne prste i nokte, kojima dobro kopa zemlju, a na stražnjima među prstima ima plivaću ko-
žicu. Tijelo je pokriveno dlakom (osim repa, koji je ljuskav), 
koja je na vanjskom dijelu čvršća, a ispod nje su vrlo sitne 
malje. Boja dlake je tamnokestenjasta do sivkasta, na trbuhu svjetlija. Kao i svi glodavci, i dabar se razlikuje vrlo izra-
ženim prednjim zubima, glodnjacima, koji su crvene boje.  Snažne čeljusti i oštri glodnjaci omogućuju mu griženje  drva te rušenje i prigrizanje stabala. Ukupno ima 20 zubi.  Zubna je formula: 11/0, P1/3, M1/3.
RAZMNOŽAVANJE
Dabar je monogamna životinjska vrsta, spolno je zreo  s 2,5 godine, kad se mladi dabrovi odvajaju od roditelja i zasnivaju novu familiju. Parenje traje od siječnja do ožujka 
i odvija se u vodi. Gravidnost traje prosječno 105 dana, a  mladi dolaze na svijet od travnja do lipnja. Ima jednu generaciju godišnje. Ženka okoti 1 – 5 mladih, koji gledaju i dlakavi su odmah nakon okota. Mladunci su teški 500 – 700 
grama i dugi 30 – 35 cm. Sišu oko 2 mjeseca. Hranu počinju 
uzimati nakon 2 mjeseca starosti, kad počnu izlaziti iz nastambe. Dabar doživi starost od 17 do 20 godina, a do 16. 
aktivno sudjeluje u reprodukciji.
OSJETILA, GLASANJE I TRAGOVI
U dabra je najbolje razvijeno osjetilo vida. Dobro vidi i noću, kad je i najaktivniji. Dobro su mu razvijeni i sluh i njuh, ali se uz vid, češće oslanja na sluh. Osim što ima dobra osjetila, vrlo je inteligentan pa dobro ocjenjuje potencijalne opasnosti i rijetko dolazi u neprilike. Zbog zdepaste građe i kratkih nogu spor je i nespretan na tlu pa se radije zadržava u vodi ili neposredno uz nju. Dabar nema izrazit i specifi čan oblik glasanja. Obični dabar opasnost ili preplašenost očituje jakim puhanjem odnosno specifičnim režanjem. Ljeti se iz nastambe može čuti cičanje mladih, koje sliči na cičanje miša. Karakterističan je dabrov zvučni efekt snažan udarac repom po vodi kad je preplašen, što se čuje poput  jaka udarca veslom po vodi. Iza dabra ostaju brojni tragovi, po kojima se može prepoznati njegova nazočnost u nekom prostoru. Karakteristični su sljedeći njegovi tragovi: otisci nogu u blatu ili snijegu, izlazni jarci na obalu, izlazne rupe, nagrižena i porušena stabla, nastambe iznad zemlje-humci 
i brane.
HRANIDBA
Dabar je isključivi biljožder. Ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem koje nalazi u vodi ili neposredno na obali. Jede trave, šaševe, mlade izbojke i lišće mekih listača, a zimi, izvan vegetacijskog razdoblja, glavna mu je hrana kora mekih listača, i to samo živa i mlada. Svojim tipičnim čeljustima za glodanje (parni sjekutići na gornjoj i donjoj vilici) dabar je u stanju  oboriti stablo. Tako je moguće da on u toku jedne noći obori stablo presjeka 15 cm. Uvijek jedna jedinka obrađuje jedno stablo. Tipičan znak da je to dabrovo djelo je kuglasta forma reza na stablu. Dnevne potrebe dabra iznose oko 1 – 2 kg kore stabla. Stabla ruši ponajprije zato da bi došao do mlade kore u krošnji, ali i za gradnju brana. Od drvenastih vrsta za hranu mu najviše služe vrba i topola, potom breza a rjeđe hrast, joha, ljeska, brijest, jasen a vrlo rijetko četinjače. Jede više od 300 zeljastih i drvenastih biljnih vrsta.
ŽIVOTNI PROSTOR
Dabar živi na vodotocima i vodenim površinama obraslim bogatom močvarnom vegetacijom zeljastih 
i drvenastih vrsta. Osnovni su mu stanišni uvjeti stalna i dovoljno duboka voda (najmanje 30 cm). Ako nastanjuje manji vodotok, koji katkad postaje previše plitak, na njemu izgradi branu kako bi razina vode bila dovoljna da bi zaštitio ulaz u nastambu. On svoje nastambe i hodnike gradi tako da su ulazi uvijek ispod razine vode. Dužina tunela može biti i po nekoliko metara, i oni završavaju jednim proširenjem u obliku kazana presjeka 60 – 90 cm i visine 80 cm, to je centar svih zbivanja u životu dabra i nalazi se iznad površine vode. U ovom prostoru odgajaju se i mladi. Voda je dabru prostor kojim se kreće, kojim transportira građevinski materijal za nastambu ili branu i koja mu služi za regulaciju tjelesne temperature. Voda mu je ponajprije zaštita. Idealna su mu staništa prirodne vodene površine, potoci, manje rijeke i jezera, ali se dobro snalazi i na kanalima i umjetnim jezerima ako su dobro obrasli vegetacijom. Izbjegava velike rijeke sa snažnim vodenim strujama i velikim oscilacijama vode. Iako je dabar prilagodljiva vrsta, ipak dolazi do konfliktnih situacija između dabra i čovjeka i to najčešće tamo 
gdje je čovjek s obrađivanjem zemljišta došao do same obale. Ali zajednički suživot dabra i čovjeka ipak je moguć, ako se dabru za njegov životni prostor ostavi dovoljno širok obalni pojas s dosta priobalnog rastinja koje on koristi kao hranu.
NAČIN ŽIVOTA I PONAŠANJE
Dabar živi u familijama u kojima je okosnica roditeljski par. U jednoj familiji može biti od 2 do 6 jedinki, ovisno o prirodnom prirastu. Naime, uz roditeljski par ostaju mladi do spolne zrelosti. Dakle, u istoj familiji žive roditelji s dvije generacije mladih. Mladi su u trećoj godini spolno zreli i tada napuštaju roditeljski par. Vrlo su privrženi i brižni. O mladima se brinu oba roditelja, a kad ih ženka odgaja, mužjak joj donosi hranu u nastambu. Složni su i u radu. Tako pri gradnji većih brana rade svi članovi familije, a katkad se udružuje i više familija. Poštuju teritorijalnost, tako da se u neposrednoj blizini jedne familije ne nastanjuje druga, ako bi to i pokušavala, nastaju sukobi i borba za teritorij. Teritorij jedne familije uglavnom je u promjeru od jednoga kilometra od nastambe.
PRIRODNI NEPRIJATELJI
S obzirom na svoju veličinu i prostor u kojem obitava, dabar ima razmjerno malo prirodnih neprijatelja. Nekada mu je glavna opasnost bio vuk, a katkad za mladunce lisica i orao. Najviše je stradavao zbog svoga krzna. Danas je za dabra ponajprije opasnost promet, potom 
čovjek sa svojim zahvatima u staništu, a u blizini naselja i psi lutalice.
lovačko glasilo Hoop mr.sc Ivan Jurić

Marketing 1

 

Google AdSense Module

 Ads